On je BRANKO MILEUSNIĆ i ima toliko jaku vilicu da sa njom može u 86. godini života savijati armaturu dva’es’dvojku, a posebne veštine su mu povlačenje tereta zubima, i to ne bilo kojih tereta već lokomotiva i automobila
POGLEDAJTE ŠTA SVE OVAJ ČOVEK MOŽE!
“Armaturu stavio u usta, zubima je čvrsto stegao, i uz pomoć cevi je od nje napravio potkovicu, smajli … veliko slovo U!
–Za Branka Mileusnića, čoveka od kamena, nekada popularnog jugoslovenskog Baščelika iz Vojvodine znam iz domaćih filmova prošlog veka. Moja potraga za njim trajala je mesecima i to bezuspešno , a uspeo sam da ga pronađem sasvim slučajno, preko jednog njegovog prijatelja. Branko inače retko pristaje na intervjue, još davno se povukao iz javnosti. Često je van Novog Sada, a za #zivotuprolazu izjavio je:
“Rođen sam u Smiljanu, istom selu u kome se i Nikola Tesla rodio. Kao mali bio sam sklon neobičnoj akrobatici, živeo sam u Vršcu, Beogradu, i po zapadnoj Evropi, proputovao ceo svet a ovde sam odavno, a inače pripadam generaciji školovanoj u duhu jugoslovenstva.

“Imam zvanje “mačka” kineskog lekara, bavim se fizioterapijom, pomažem ljudima koje su zadesile nevolje sa kičmom. Dok sam bio u Aziji prošao samu kroz “dvolični tunel” a to mogu samo ljudi sa velikim dušama.”
nastavlja-” Pojavljivao sam se davno u nekim našim filmovima kod pokojnog Dušana Makavejeva, sarađivao sam sa Cunetom Gojkovićem i Mićom Orlovićem kojih više nema, a vrlo dobro se sećam i moje saradnje sa Oliverom Mlakarom. Najbolje sam sarađivao sa autorom emisije Ipak se Okreće Miodragom Popovim i šteta što te emisije više nema na našoj televiziji. Nemam strah od životinja, ne bojim se ničega, pre pedeset godina sam bio u kavezu sa tigrovima a pamtim i saradnju sa Dragoljubom Aleksićem-čovekom od čelika, našim atletom kome se divim i kome se ceo svet divio a bio je najslavnija ličnost svog doba.

-Moji Mileusnići su svi bili snagatori i atlete priča Branko za Život u prolazu. Nastavlja da mi pokazuje fotografije sa njegovih nastupa,

– “Mnoge žene zbog moje snage i moći dok sam bio u cvetu mladosti su mi nudile da tajno imaju sa mnom decu, na šta sam i pristajao a nisam znao zbog čega sam sve to činio. Deca, unuci i prva žena koja je poluruskinja mi žive u Nemačkoj i nisam u kontaktu sa njima. Živim ovde sam, zdrav sam i prav , a inače sam svojevremeno bio vlasnik 27. svetskih Ginisovih rekorda“.

– Ništa od toga na žalost nisam sačuvao, mnoge slike su mi pokupile obožavateljke i rođaci tako da mi je ostalo samo ovo , pokazuje svoj foto album … Ovo je moj pismeni dokaz, sve mi je drugo nestalo… Napisao sam i dve knjige , jedna je Kako se postaje klošar a druga Čovek od kamena“.

– Šetali smo Novim Sadom i obilazili mesta gde on rado voli da dođe. Ovde se hranim, pokazuje Branko i dodaje, a omiljena mi je džigerica na žaru kod Jefte!

–Svakog jutra pije nes kafu u jednoj kafanici koja je na ćošku u centru Sremske Kamenice.
–I dok šetamo gradom, primećujem da nas ljudi čudno posmatraju verovatno zbog Brankovog ekstravagantnog izgleda, ali vidim i to da ga puno ljudi poznaje na ulici, da mu prilazi i da ga pozdravlja.
